25/01/2015

ŽENE NA POSLU: vodič za muškarce

(Izvor: The Wall Street Journal)

Kompanije sa više žena u upravi jednostavno posluju bolje. Lista 500 najuspješnijih kompanija magazina Fortune pokazuje upravo to. Ipak, samo 5% direktora ove liste su žene, a žene čine samo 17% članova upravnih odbora. Inicijative koje doprinose olakšavanju porodičnih obaveza, poput porodiljskog odsustva i fleksibilnog radnog vremena pomažu, naravno, ali to nije dovoljno. „Ako želite promijeniti te brojeve, morate u ovo pitanje uključiti muškarce“ kaže Mike Kaufmann, šef finansija u Cardinal Health. On upravo to radi – na čelu je korporativne ženske grupe za umrežavanje. Rukovodioci u drugim firmama rade slične stvari. Globalno žensko lidersko vijeće kompanije  Bain & Co, osnovano 2009. godine, sada ima oko 40% muškaraca. Po prvi put, Nacionalna asocijacija ženskih rukovodilaca uključuje muškarce u svoje godišnje okrugle stolove.

Direktori sa kojima sam razgovarala ne pretvaraju se da sve razumiju. Ne razumijem ni ja. Život na poslu, kao i život bilo gdje drugo, je komplikovan. Ne postoje rješenja koja odgovaraju svim situacijama. Ali ipak, nekoliko stvari muškarci trebaju znati:

1. Njoj nije „žao“, nije „imala sreće“ – i ona ustvari ne postavlja pitanje.

Bila sam na brojnim sastancima redakcije u raznim medijskim kućama kada urednik (muškarac) glasno izjavljuje nešto poput ovoga: „Treba nam članak o padu cijena goriva!“. Žena kada želi reći isto može oklijevajući pitati: „Je li iko primijetio da cijene goriva opadaju? Znamo li zašto je to tako?“

Obje osobe govore potpuno isto: Dajte mi priču o cijeni goriva, i to odmah.

Ali sugestija koja dolazi od žene često bude neprimijećena. Vjerujte, žene su svjesne toga. Savjeti iz knjiga nam govore da izbjegavamo pitanja, ali vam mogu reći iz ličnog iskustva da se te navike često teško osloboditi.

Istraživači kažu da ovakav način izražavanja žena često zbunjuje muškarce. Žene također dodaju identifikatore („Nisam sigurna, ali…“) i izvinjenja („Izvinjavam se što prekidam, ali…“). Kada dobije kompliment, žena često teži da ga umanji, govoreći kako je samo „imala sreće“. Činjenica je da njoj nije žao i da nije samo imala sreće. Ona samo ima drugačiji način izražavanja.

Ovakav način izražavanja datira iz djetinjstva kada se djevojčice uče da se igraju sa drugim djevojčicama sarađujući, dok se dječaci uče da se igraju sa drugim dječacima tako da nadvladaju jedan drugoga. Dječaci „često poklanjaju manje pažnje vršnjakinjama nego vršnjacima,“ napisala je profesorica Deborah Tannen profesorica lingvistike u knjizi “Govor od 9 do 5” “a iskustvo žena na sastancima pokazuje da je to često istina i za odrasle muškarce i žene“.

U svrhu studije objavljene u junu 204 u the Harvard Business Review, autori iz konsultantske firme Flynn Heath Holt su analizirali evaluacije 1.100 ženskih rukovodilaca, upitnike koje je popunilo 270 menadžerica i intervjuisali 64 najviša rukovodioca, muškarce i žene. Stalno se ponavljao zaključak da se žene ne afirmiraju na sastancima. Pola muških menadžera koji su intervjuisani kažu da se žene stalno izvinjavaju ili da dozvoljavaju „upadanje“ u njihov govor.

Muškarci „treba da prepoznaju ovo“ kaže se u istraživanju. „Jedna od stvari koje mogu uraditi na sastancima ja da pitaju žene ‘Šta mislite?’ i da ih tako uključe.“

Takav pristup koristi Paul Gotti, podpredsjednik kompanije Cardinal Health. Nekad će žena „nešto reći, i to neće biti uzeto u obzir sve dok to kasnije ne kaže muškarac,“ on kaže. Gospodin Gotti se pobrine da obrati pažnju na ono što žene na sastancima kažu, i da ih pita da detaljnije obrazlože to što su rekle.

2. Ona je spremna za unapređenje – samo to još ne zna.

Nekada će žena odbiti unapređenje ili reći da možda još nije spremna za to. Ne vjerujte joj.

Direktorica Facebooka Sheryl Sandberg, u svojoj knjizi “Lean In,” navodi podatke iz interne studije Hewlett-Packarda koja je ustanovila da muškarci apliciraju za posao kada smatraju da su 60% kvalifikovani za njega, dok se žene neće prijaviti dok ne budu sigurne da su 100% kvalifikovane za posao. To se odnosi i na najambicioznije žene. Virginia Rometty, direktorica IBM-a, na ponudu za unapređenje na početku karijere odgovorila je sa „Znate šta? Nisam još spremna za tu poziciju.“ Promijenila je stav tek nakon što joj je njen muž rekao da mušakrci nikad ne razmišljaju na taj način. Zato, ako ste ozbiljni u nastojanju da obezbijedite što veći broj žena u upravi, budite spremni na malo „zavrtanja ruku“.

Carl Allegretti, direktor Deloitte Tax LLP, ispričao je slučaj u kojem je odabrao ženu da ga naslijedi na visokoj upravljačkoj poziciji prije nekoliko godina, a ona jecodgovorila „Zašto baš ja?“. Njegov odgovor je glasio „ti si odlična liderica, odlična si sa ljudima i sa klijentima.“ Ali ona nije pristala da preuzme tu poziciju.

Gospodin Kaufmann iz Cardinal Healtha je primijetio da ako oglas za posao ima pet kriterija, žena koja ispunjava četiri od njih neće aplicirati – ali muškarac koji zadovoljava samo jedan od pet kriterija neće oklijevati da traži taj posao. Sada, kaže on, traži žene za koje zna da su kvalificirane i traži od njih da apliciraju – i zahtijeva da to urade. Broj menadžerica u njegovoj kompaniji je porastao skoro 20% u četiri godine.

3. Ona je prilično sigurna da je ne poštujete.

Za većinu muškaraca u sobi, poštovanje se podrazumijeva. Ali žene u poslovnom svijetu će vam reći da često osjećaju suprotno: da su tretirane kao da ne znaju o čemu govore sve dok ne dokažu suprotno.

U svojoj knjizi iz 2014 “The Confidence Code,” novinarke Katty Kay i Claire Shipman razgovarale su se lidericama, uključujući Lindu Hudson, prvu direktoricu u namjenskoj industriji. Ona im je rekla da „čak i na poziciji na kojoj se sada nalazim, svačiji prvi utisak je da nisam kvalificirana za ovaj posao…Kada muškarac uđe u prostoriju, podrazumijeva se da je on kompetentan sve dok se ne dokaže suprotno.“ Za žene, to je obratno.

Ovo je veliko pitanje za žene – jedno od onih koje možda samo nekoliko muškaraca može razumjeti, jer to jednostavno nisu iskusili. „Ne radi se o tome da žene hoće više poštovanja od muškaraca. Radi se o tome da muškarci počnu poštovati više,“ kaže Tony Schwartz, predsjednica i direktorica konsultantske firme Energy Project. Kao muškarac, „vi ste privilegovani. Vi samo ne shvatate da ste privilegovani.“.

Šefovi mogu pomoći dajući više povratnih informacija. U kompaniji Bain, istraživanje među zaposlenima je pokazalo da žene više nego muškarci misle da je važno osjetiti da vas šef podržava. Žene također više cijene zahvalnost i priznanje – recimo izjavu poput „Bila si odlična na sastanku.“

4. Ona zaslužuje povišicu.

Ali ona je neće tražiti.

Moje najveće iznenađenje na poziciji menadžerice je bila prava parada muškaraca kroz moju kancelariju koji su tražili povišicu ili unapređenje. To mi je bio šok jer ja nikad nisam tražila to za sebe, kao što to nisu tražile ni druge žene kojima sam bila nadređena.

Kao što se pokazalo, muškarci će četiri puta prije nego žene pitati za povišicu – a kada je žene i zatraže, one obično zahtijevaju 30% manju povišicu od one koju traže njihove kolege, tvrdi Linda Babcock, profesorica ekonomije na Carnegie Mellon University, jedna od autorica knjige “Women Don’t Ask.” Ona je u istraživanju otkrila da samo 12.5% žena pregovara o svojoj početnoj plati, nasuprot 52% muškaraca. To vodi, ona procjenjuje, do cifre od čak 1,5 miliona dolara gubitka prihoda tokom ženine karijere.

Knjige savjetuju ženama da tražimo ono što zaslužujemo. Ali mi to ne radimo. To je glavni razlog zašto postoje razlike u platama – u 2012, prema zvaničnim podacima u SAD, žene u Americi zarađuju samo 77 centi za svaki dolar koji muškarci zarade (na osnovu prosječnog godišnjeg prihoda za radnike na puno radno vrijeme).

5. To ustvari nije kompliment.

Nedavno sam razgovarala sa finansijskim direktorom koji je na sva usta hvalio žene u svojoj kompaniji – ali ih je stalno zvao „cure“. Kao npr. „Dobio sam curu u operativnom odjelu koja …“.

Ovo je jedno od najosjetljivijih problema sa kojima se suočavamo na posu. Poznato je i kao „benevolentni seksizam.“ To je komentar koji izgleda bezazlen ili čak i kao kompliment, ali koji nesvjesno ojačava negativne stereotipe.

Jedno od potencijalnih „minskih polja“: reći kolegici koja je majka, „Imaš dvoje male djece? Kako to upijevaš?“ Za neke žene ovi komentari stvaraju nenamjerno izopćenje, uzrokujući da se osjećaju kao vanzemaljci.

„Mrzim kada me opisuju kao ‘vrlo uspješnu ženskog rukovodioca’ dodaje gospođa Hudson koja sada vodi konusltantsku firmu Cardea Group. „Zašto ne kažu samo ‘uspješan rukovodilac’? Zašto uvijek moraju postojati neke kvalifikacije?“

Tu su i komplimenti koji odu u pogrešnom smjeru. Nakon što sam bila gošća u finansijskim novostima u programu CNBC, dobila sam email od šefa: „Izgledala si jako slatko na TV jutros.“

Možda ovo sve izgleda nevino, ali istraživanja pokazuju da podsjećanje žene na stereotipe potkopava njene kognitivne performanse i samopouzdanje.

U istraživanju na Harvardu tokom 1999. godine, 46 studentica je dobilo pitanja koja naglašavaju njihov spol, kao npr. da li više vole smještaj na spratu samo za žene ili mješoviti smještaj. Nakon toga je dala matematički test na kojem su studentice koje su bile podsjećene na svoj spol riješil sameo 43% pitanja iz testa – što je 6% niže od rezultata studentica iz kontrolne grupe koja je odgovarala na gender neutralna pitanja.

Većina nas – i muškaraca i žena – imaju nesvjesne pristranosti u vezi gendera ili rase, tvrdi Brian Nosek, profesor psihologije na University of Virginia. On upozorava na posljedice pretpostavki, na primjer, da žene sa djecom neće htjeti poslovno putovati. To stvara samoostvarujuće proročanstvo“, kaže on. „Male odluke se mogu akumulirati vrlo brzo“ kako bi unazadile obećavajuću karijeru.

6. Ne plašite se suza.

Paul Gotti iz Cardinal Healtha je tokom procjene rada bio blaži prema direktoricama: „Nisam htio da se rasplaču, da se osjećaju loše.“. Sada on zna da im nije napravio uslugu. One su trebale pravu povratnu informaciju kako bi se razvijale kao i ostali.

Gospođa Flynn iz kompanije Flynn Heath Holt kaže da je u njenoj firmi dokazano da muškarci ne samo da se boje suza, već se boje i problema sa „policijom diverziteta“ za oštar govor, kao i žena koje „mogu pitati milion pitanja“. Kao rezultat, „muškarci su preplašeni do smrti da nam daju povratnu informaciju…oni će radije dopustiti ženama da pogriješe i budu otpuštene prije nego što su imale šansu da dobiju povratnu informaciju o svom radu.“

Njen savjet: Budite iskreni. To ne znači da morate biti grubi, kaže gospođa Schwartz iz Energy Projecta, firme u kojoj ima više od 60% žena: „naučila sam da se radi o balansu između iskrenosti i empatije. Iskrenost bez empatije je okrutnost.“

7. Djeca odrastaju.

Žene sa malom djecom mogu svjesno odustati od svoje karijere – i onda odlučiti da se vrate nakon što djeca odrastu i pođu u školu. Međutim, često su do tada već „van igre“. Postoji jednostavno rješenje: napravite spisak žena sa malom djecom koji možete razmotriti kada se pojavi otvorena pozicija.

Kad su moja djeca imala oko četiri godine, odbila sam unapređenje tako da sam mogla zadržati urednički posao koji mi je dozvoljavao da radim i od kuće. Moram priznati da su me šefovi i dalje nudili prelaskom na višu poziciju, ali sam tu šansu iskoristila onda kad su moja djeca pošla u školu. Da je bilo drugačije, mogla sam zauvijek ostati u drugom planu.

Ali nemojte pretpostaviti da sve žene sa djecom žele napraviti pauzu u karijeri. Prije nekoliko godina, firma Bain je zapošljavala ženske istraživače, i 70% vremena tokom intervjua su pričali sa kandidatkinjama o fleksibilnosti i podršci za majke koje rade. Firma je otkrila da su se žene opirale tom pristupu jer su se, kao i muškarci, htjele zaposliti tu da bi bile „najbolje i najistaknutije u branši“. Ova kompanija i dalje naglašava koristi za majke koje rade kod njih, ali ne toliko kao prije.

8. Ona je tvoja šefica, ne majka.

Kada je žena na rukovodećoj poziciji, pojavljuje se novi set pitanja. Profesorica Tannen sa Georgetown univerziteta ustanovila je da muškarci smatraju da jaki lideri zapošljavaju dobre ljude i ne stoje na putu. Liderice više koriste saradnički pristup, tretirajući druge kao da su jednaki i  češće provjeravajući kako stvari idu.

Rezultat? Neadekvatna komunikacija i nerazumijevanje. Za mnoge muškarce takav praktični pristup izgleda više kao nedostatak povjerenja, i ubrzo se ljute zbog toga.

Istraživanja stalno pokazuju da i muškarci i žene preferiraju da imaju muškarca kao šefa. Nedavno je Gallupovo istraživanje među 1,032 odrasle osobe pokazalo da 33% preferiraju šefa, nasuprot  20% koji preferiraju šefice (i 46% kojima je svejedno).

Dobra vijest je da sve više ljudi pokušava da premosti razlike. Gospodin Boehm iz eBaya, koji priznaje da je još „na putu promjene“, kaže da se njegova lična perspektiva promijenila tokom njegove karijere. Prije petnaest godina „mislio sam da sam dobar čovjek i da tretiram svakoga pravedno.“ Ali on nije razumijevao izazove sa kojima se suočavaju žene i manjine. „Mnogo ljudi poput mene je dobronamjerno. Ali oni ne znaju šta ne znaju.“ rekao je g. Boehm.

Žene znaju. Ali mi moramo otići dalje od razgovora sa samima sobom. Vrijeme je da u razgovor uključimo i muškarce.

 

JOANNE LIPMAN (bivša zamjenica urednika The Wall Street Journal i jedna od autorica knjige “Strings Attached: One Tough Teacher and the Gift of Great Expectations.”)